недеља, 23. новембар 2014.

Postoji...


Postoji brod koji je odneo ženu koji volim
Postoje na nebu šest duguljastih balona i kad
          padne noć reklo bi se da su gliste iz kojih
                              će se roditi zvezde
Postoji jedna neprijatejlska podmornica koja ima
                              nešto protivu moje ljubavi
Postoje hiljade malih jekli polomljenih parčadima granata oko mene
Postoji pešak koji prolazi oslepeo od otrovinih gasova
Postojimo i mi koji smo sve ištrpkali po
                 iznutrici Ničea Getea i Kelna
Postojim i ja što čamim za jednim pismom koje je odocnilo
Postoje u mome portfelju više fotografija moje ljubljene
Postoje i zarobljenici koji prolaze zabrinuta lica
Postoji jedna baterija čija posluga trčkara oko topova
Postoji vojni poštar koji dolazi u kasu stazom 
                                    Usamljenog drveta
Postoji špijun koji vele luta ovuda nevidljiv
       kao horiznot kojim se nedostojno zaodenuo i 
                                             u koji se stopio
Postoji uspravljeno kao krin poprsje moje ljubavi
Postoji jedan kapetan koji sa stpernjom čeka vesti 
                                             TBŽ sa Atlantika
Postoje oko ponoći neki vojnici koji režu daske
                                     za mrtvačke kovčege
Postoje žene koje glasnim kricima traže žito
            pred okrvavljenim Raspećem u Meksiku
Postoji Golfska struja koja je tako  mlaka i tako blagotvorna
Postoji jedno groblje puno krstova na 5 kilometara
Postoje krstovi svuda i tu i tamo
Postoje berberske smokve na kaktusima u Alžiru
Postoje duge i gipke ruke moje ljubavi
Postoji jedna mastionica koju sam načionio od 
           čaure od 15 santimetara ali za koju nisu
                                          dozvolili da se ispali
Postoji moje sedlo izloženo kiši
Postoje reke koje ne teku uzvodno
Postoji ljubav koja me blago zanosi
Postojao je i jedan Švaba zarobljenik koji je nosio 
                           svoj mitraljez na leđima
Postoje ljudi na svetu koji nikada nisu bili u ratu
Postoje Indusi koji začuđeni gledaju polja
                                 u Zapadnoj Evropi
Misle setno na svoja i pitaju se hoće li ih još kadgod videti
Jer daleko se otišlo u toku ovog rada u majstoriji 
                                   pretvaranja u nevidljivo





Gijom Apoliner (Guillaume Apollinaire)
Iz I večno ritam - Iz moderne francuske poezije, Narodna knjiga, Cetinje, 1955
Izbor i prevod: Nikola Trajković

Нема коментара:

Постави коментар